Kakva sezona je iza najtrofejnijeg hrvatskog kluba…. U sezonu su ušli bez Livakovića, Šutala i Ivanušeca. Došli su neki novi dečki koji su morali popuniti praznine u kadru. Neki su povjerenje opravdali dok drugi nisu, ali mora se reći da je svaki od njih u nekom trenutku imao važnu ulogu u osvajanju 35. naslova prvaka od čega 25. naslova od samostalnosti Hrvatske. Kaneko je vukao i ostavljao srce na terenu kada su ostali bili van svake forme. Théophile-Catherine je vraćen iz penzije i predvodio plavu obranu i bez njega sigurno ne bi bilo ovog naslova prvaka. Što reći o Arbër Hoxhi? Doveden iz Slavena, nije povezao dvije dobre utakmice, a na kraju je u maniru Garetha Balea riješio pitanje pobjednika na Rujevici i ugasio Rijekine snove. Petković je ekstra klasa i pokazao je tko je najbolji igrač HNL-a ako je ikad uopće i bilo ikakve dvojbe.
Mora se ovdje spomenuti i Sergeja Jakirovića. Doveden nakon što je klub raskinuo s Bišćanom, nastavio gdje je stao bivši trener i ubrzo je postalo jasno da se i njemu stolica opasno trese. Igra nikakva, atmosfera očajna i svi zazivaju novu smjenu. Jedini razlog zašto i on nije postao bivši je velika odšteta koju bi Dinamo morao isplatiti te što se nikog drugog s ikakvim znanjem nije moglo ni dovesti. Dogurao je nekako do zimske pauze, najavljivao bolji Dinamo na proljeće, a započeo šokantnim porazom protiv Lokomotive na Maksimiru. Tada se sve činilo izgubljenim, ali onda se promjenio sustav igre i Dinamo je postao nešto opasniji prema naprijed i lakše se počelo dolaziti do bodova. Igra i dalje nije bila pretjerano dobra, ali se stroj zakotrljao i eto ih na tronu.
Hajduk je pomogao očajnom formom na proljeće i ako nije ove godine postao prvak kada su imali po svojim riječima izuzetno jak kadar, a Dinamo po mom skromnom mišljenju nikad lošiji, ne znam kakve su im šanse u idućim sezonama s obzirom na stanje u klubu. Što reći o Rijeci? Vjerojatno su imali najbolju igru kroz sezonu, fizički izuzetno moćni. Proljeće su otvorili preokretom u V.Gorici na užasnom terenu i nakon toga nikome nisu davali šansu, ali nisu izdržali do kraja u tom ritmu. Prvo ih je ranila Lokomotiva, a onda Petković i Hoxa te su u dva tjedna izgubili utrku za naslov. Zadnji i odlučujući udarac im je zadao Varaždin i sve je bilo spremno za proslavu naslova na punom Maksimiru protiv Osijeka.
Nema smisla trošiti previše riječi na samu utakmicu s Osijekom. Koliko smo samo takvih gledali ove sezone. Dinamo nemoćan, protivnik bolji i konkretniji. U prvom dijelu sezone plavi ovakve utakmice ne bi dobili ni pod razno. Jučer je ipak bilo drukčije. Serija dobrih rezultata je podigla samopouzdanje domaćih igrača te su na mišiće uspjeli dobiti jako dobar Osijek. Pomogao je i crveni karton za Osijekovog Duartea, a gol za naslov prvaka je u 72′ minuti silovito zabio Ademi ulaskom iz drugog plana. U tom udarcu kao da je izbačena sva frustracija koja se nakupila tijekom ove sezone u Maksimiru i erupcija na tribinama se pretvorila u veliko slavlje nakon što je odsviran kraj utakmice.
DINAMO – OSIJEK 1:0 (0:0)