Dinamo je na Maksimiru svladao Vukovar 3:0, no pobjeda nije došla lako. Plavi su imali 72% posjeda, ali vezna linija je izgledala kao da igra skrivača – teško ju je bilo pronaći u pravom smislu. Unatoč tehničkoj dominaciji, dojam je da će se momčad još neko vrijeme tražiti, a pravi ispit slijedi već u sljedećem kolu protiv Rijeke, koja također ne izgleda kao ekipa u šampionskoj formi.
Golove su zabili: Beljo u 26. minuti, Kulenović u 72. te Vidović u 90.+3. minuti. Posebno se istaknuo Sandro Kulenović, čovjek koji, čini se, ove sezone ima dogovor s klupom i mrežom: oba puta je ulazio kao zamjena i oba puta zabijao. U samo 39 minuta igre već je vodeći strijelac lige (prije odigranog ostatka 2. kola), a kad se prisjetimo i njegovog učinka iz prošle sezone, možda je vrijeme da se zapitamo – ili da se netko drugi zapita – je li on ipak materijal za početnih 11.
Utakmicu je obilježila i epizoda iz VAR sobe: stoper gostiju Tadić neoprezno je startao na Hoxhu. Sudac Pavlešić mu je prvo pokazao žuti karton, no nakon poziva iz VAR-a i pregleda snimke, boja se promijenila – crveni, i Vukovar je završio s desetoricom.
Maksimir je gromoglasno skandirao Kulenovićevu ime, dok su najveće zvijezde tribina bile Bad Blue Boysi. Sjever je od prve minute gorio u ritmu bubnjeva i pjesme, a posebnu težinu nosila je koreografija posvećena Oluji. Ogroman transparent s tenkom ispod sjevera pratio je zvuk topovskih udara, odjekujući poput 1995. na prvoj crti. Uz to su se pjevale domoljubne pjesme, s puno pijeteta i emocije, stvarajući atmosferu koja je nadživjela samu utakmicu.
Dinamu se ne može prigovoriti srčanost, ali i dalje se vidi da stroj nije podmazan. Za sada se čini da su golovi najlakše dostupni kada ih donosi čovjek s klupe – a to bi mogla biti i poruka za trenera prije Rujevice.